Kanye West je kao mc debitirao prošle godine s prvijencem nazvanim The college dropout, albumom kojeg su i kritika i publika objeručke prihvatili i obasuli hvalospjevima. Time je Kanye pred sebe postavio težak zadatak ispunjavanja visokih očekivanja od drugog albuma, što je zadatak u kojem su već mnogi podbacili. čim je objavljen datum izlaska "Late registration" je uvršten u sve moguće liste najočekivanijih albuma 2005. godine.
Može se jako puno raspravljati o tome da li se radi o boljem ili lošijem albumu od njegovog prvijenca, ali jedno je sigurno – "Late registration" je zamjetno drukčiji glazbeni uradak. Kanye je i dalje ostao vjeran sempliranju, no onaj prepoznatljivi high pitch sound kojeg su u posljednje vrijeme počeli koristiti i brojni drugi producenti je na ovom albumu gotovo u potpunosti izostao. Zamijenili su ga kompleksniji, i prosječnom slušatelju teži beatovi za slušanje.
Kompletnu produkciju na albumu potpisuje mr. West himself, samo je jedan beat uzeo od kolege producenta sa Roc-a-Fella labela. Radi se o Just Blazeu koji je odradio produkciju za "Touch the sky", odličnu klupsku stvar za koju je Just semplirao Curtis Mayfielda i njegov klasik "Move on up". Album vrvi gostima, a jedno od neobičnih gostovanja je svakako ono Adama Levinea, pjevača pop/rock benda Maroon 5 koji se pojavljuje na pjesmi "Heard 'em say". Levine vrlo dobro pridonosi melankoličnosti ove pjesme na kojoj se Kanye na svoj prepoznatljivo sarkastičan način bavi statusom prosječnog Afroamerikanca u američkom društvu. No svaki sarkazam nestaje na "Crack music", pjesmi koja je svojevrsni "Jesus walks" ovog albuma i u kojoj se Kanye dotiče nekih tabu tema američkog društva (How we stop the Black panthers/Ronald Reagan cooked up an answer). The Game je na ovoj pjesmi odradio svoj featuring sa samo dva stiha na refrenu (That's that crack music, n***a/that real black music, n***a).
Singl koji je najavio "Late registration" bio je "Diamonds from Sierra Leone" sa prepoznatljivim sampleom starog hita "Diamonds are forever" u izvedbi Shirley Bassey. Na albumu se nalazi i remix verzija iste pjesme. Nažalost, kao singl je izašla originalna verzija u kojoj se Kanye bavi samo svojom taštinom i koja nema baš puno veze sa samim naslovom. No zato je na remixu Kanye odradio jedan od najboljih verseova svoje karijere i u samo dvadesetak lajni uspio je sažeti cijelu besmislenost tolike potrebe za skupim nakitom u hip hopu (Over here, it's a drug trade, we die from drugs/over there, they die from what we buy from drugs/the diamonds, the chains, the bracelets, the charmses/I thought my Jesus piece was so harmless/'til i seen a picture of a shorty armless/and here's the conflict/it's in a black person's soul to rock that gold...). Jay-Z, osoba koja je uvelike zaslužna za Kanyeov status danas, pojavljuje se kao gost na ovom remixu.
"Gold digger" je jedna vrlo simpatična i zarazna klupska stvar na kojoj se kao gost pojavljuje Jamie Foxx, ovoga puta u Ray Charles stilu. Preko vrlo jednostavnog beata Kanye nam, ponovno na svoj sarkastičan način, priča o fenomenu sponzoruša. Jedno od najugodnijih iznenaðenja na ovom albumu svakako je stvar "Drive slow" na kojoj gostuju vječni Kanyeov pratioc GLC i nova zvijezda iz Houstona, Paul Wall. Dok se 'Ye ovdje bavi malim storytellingom o svom uzoru iz tinejdžerskih dana, Paul Wall nam opet (i opet:)) priča o svojim statusnim simbolima (btw, poslušajte 2Pacovu "Shorty wanna be a thug", možda uočite nešto).
Common je imao privilegiju da dobije pjesmu samo za sebe, i (naravno) iskoristio ju je na najbolji mogući način preko sjajne Westove produkcije i samplea Gil Scott-Herona. "Roses" i "Addiction" su još dva vrhunska produkcijska ostvarenja u kojima instrumentali dolaze do izražaja više od njegovih verseova. Za "Bring me down" Kanye je angažirao čitav orkestar sjajnih instrumentalista kako bi dobio na autentičnosti konačnog proizvoda, a i Brandy je imala priliku tu iskoristiti svoj pjevački potencijal. Nas i Really Doe gostuju na pjesmi "We major", vjerojatno naj anti-komercijalnijoj stvari na albumu. MF Doomovski beat i epskih 7 minuta i 30 sekundi izgleda da je najviše odgovaralo Nasu koji je ovdje uvjerljivo najbolji (I heard the beat and I ain't know what to write/first line, should it be about the ho's or the ice/four-four's or black christ/both flows would be nice).
Često se raspravlja o tome da li je Kanye autor svih svojih tekstova, a te teme se dotiče i on sam u Diamonds (Does he write his own rhymes/ yeah, sort of/that means I forgot better shit than you ever thought of). Ono što mu često zamjera jest činjenica da njegova taština i samozaljubljenost ponekad prelaze normalne razmjere i postaju iritantne, posebno u nekim tekstovima a i produženim instrumentalnim završecima pjesama (kao npr. We major).
Bez obzira na te sitne zamjerke, Late registation je svakako album kojege se isplati poslušati jer donosi onu dozu svježine koja je danas u hip hopu prijeko potrebna. Istina je da je on nije izvanserijski mc što se tiče flowa i deliverya, no treba imati na umu da je Kanye oduvijek bio prvo producent, a tek onda mc. Razmislite koliko još ljudi koji spajaju to dvoje danas imaju status kao mr. West?
Može se jako puno raspravljati o tome da li se radi o boljem ili lošijem albumu od njegovog prvijenca, ali jedno je sigurno – "Late registration" je zamjetno drukčiji glazbeni uradak. Kanye je i dalje ostao vjeran sempliranju, no onaj prepoznatljivi high pitch sound kojeg su u posljednje vrijeme počeli koristiti i brojni drugi producenti je na ovom albumu gotovo u potpunosti izostao. Zamijenili su ga kompleksniji, i prosječnom slušatelju teži beatovi za slušanje.
Kompletnu produkciju na albumu potpisuje mr. West himself, samo je jedan beat uzeo od kolege producenta sa Roc-a-Fella labela. Radi se o Just Blazeu koji je odradio produkciju za "Touch the sky", odličnu klupsku stvar za koju je Just semplirao Curtis Mayfielda i njegov klasik "Move on up". Album vrvi gostima, a jedno od neobičnih gostovanja je svakako ono Adama Levinea, pjevača pop/rock benda Maroon 5 koji se pojavljuje na pjesmi "Heard 'em say". Levine vrlo dobro pridonosi melankoličnosti ove pjesme na kojoj se Kanye na svoj prepoznatljivo sarkastičan način bavi statusom prosječnog Afroamerikanca u američkom društvu. No svaki sarkazam nestaje na "Crack music", pjesmi koja je svojevrsni "Jesus walks" ovog albuma i u kojoj se Kanye dotiče nekih tabu tema američkog društva (How we stop the Black panthers/Ronald Reagan cooked up an answer). The Game je na ovoj pjesmi odradio svoj featuring sa samo dva stiha na refrenu (That's that crack music, n***a/that real black music, n***a).
Singl koji je najavio "Late registration" bio je "Diamonds from Sierra Leone" sa prepoznatljivim sampleom starog hita "Diamonds are forever" u izvedbi Shirley Bassey. Na albumu se nalazi i remix verzija iste pjesme. Nažalost, kao singl je izašla originalna verzija u kojoj se Kanye bavi samo svojom taštinom i koja nema baš puno veze sa samim naslovom. No zato je na remixu Kanye odradio jedan od najboljih verseova svoje karijere i u samo dvadesetak lajni uspio je sažeti cijelu besmislenost tolike potrebe za skupim nakitom u hip hopu (Over here, it's a drug trade, we die from drugs/over there, they die from what we buy from drugs/the diamonds, the chains, the bracelets, the charmses/I thought my Jesus piece was so harmless/'til i seen a picture of a shorty armless/and here's the conflict/it's in a black person's soul to rock that gold...). Jay-Z, osoba koja je uvelike zaslužna za Kanyeov status danas, pojavljuje se kao gost na ovom remixu.
"Gold digger" je jedna vrlo simpatična i zarazna klupska stvar na kojoj se kao gost pojavljuje Jamie Foxx, ovoga puta u Ray Charles stilu. Preko vrlo jednostavnog beata Kanye nam, ponovno na svoj sarkastičan način, priča o fenomenu sponzoruša. Jedno od najugodnijih iznenaðenja na ovom albumu svakako je stvar "Drive slow" na kojoj gostuju vječni Kanyeov pratioc GLC i nova zvijezda iz Houstona, Paul Wall. Dok se 'Ye ovdje bavi malim storytellingom o svom uzoru iz tinejdžerskih dana, Paul Wall nam opet (i opet:)) priča o svojim statusnim simbolima (btw, poslušajte 2Pacovu "Shorty wanna be a thug", možda uočite nešto).
Common je imao privilegiju da dobije pjesmu samo za sebe, i (naravno) iskoristio ju je na najbolji mogući način preko sjajne Westove produkcije i samplea Gil Scott-Herona. "Roses" i "Addiction" su još dva vrhunska produkcijska ostvarenja u kojima instrumentali dolaze do izražaja više od njegovih verseova. Za "Bring me down" Kanye je angažirao čitav orkestar sjajnih instrumentalista kako bi dobio na autentičnosti konačnog proizvoda, a i Brandy je imala priliku tu iskoristiti svoj pjevački potencijal. Nas i Really Doe gostuju na pjesmi "We major", vjerojatno naj anti-komercijalnijoj stvari na albumu. MF Doomovski beat i epskih 7 minuta i 30 sekundi izgleda da je najviše odgovaralo Nasu koji je ovdje uvjerljivo najbolji (I heard the beat and I ain't know what to write/first line, should it be about the ho's or the ice/four-four's or black christ/both flows would be nice).
Često se raspravlja o tome da li je Kanye autor svih svojih tekstova, a te teme se dotiče i on sam u Diamonds (Does he write his own rhymes/ yeah, sort of/that means I forgot better shit than you ever thought of). Ono što mu često zamjera jest činjenica da njegova taština i samozaljubljenost ponekad prelaze normalne razmjere i postaju iritantne, posebno u nekim tekstovima a i produženim instrumentalnim završecima pjesama (kao npr. We major).
Bez obzira na te sitne zamjerke, Late registation je svakako album kojege se isplati poslušati jer donosi onu dozu svježine koja je danas u hip hopu prijeko potrebna. Istina je da je on nije izvanserijski mc što se tiče flowa i deliverya, no treba imati na umu da je Kanye oduvijek bio prvo producent, a tek onda mc. Razmislite koliko još ljudi koji spajaju to dvoje danas imaju status kao mr. West?
