Dvije godine od njihovog zadnjeg albuma su prošle, a je li ovo veliki
povratak ekipe sa zapadne obale, saznat će te kroz slijedećih nekoliko
redaka.
Album je najavljen sjajnim singlom Back Again (ruku na srce, singl je lirička katastrofa, ali zbog predivnog Alchemistovog beata mu opraštam to) i sve je izgledalo da će 2006. biti dobra za sve fanove Dilated Peoplesa, no... No došao je i 21. veljače, album je ugledao svijetlo dana, neki su kupili originale, a većina ipak skinula neki od službenih releasova koji su se mogli pronaći na netu i to po par dana prije negoli je album uopće službeno izašao. Mogu reći da sam s nestrpljenjem čekao ovaj album, ponajviše zato što sam preskočio Neighbourhood Watch (što reći, odbio me onaj singl s Kanyeom). Prije nego što sam nabavio album, bacio sam oko na recenzije sa allmusica i rapreviewsa. Na allmusicu su dobili 3 zvijezdice, a na rapreviews ocjenu 8/10 sa dodatkom, citiram, kako je teško pronaći manu u zvuku ovog albuma. I dok produkcijsku album zvuči vrlo dobro, ponegdje čak i odlično, lirički ovaj album uopće ne zvuči.
Prvo da odradim svijetle točke ovog albuma, a onda prelazim na loše strane albuma.
Na prvom mjestu stoji produkcija koju su odradili Alchemist, Evidence, DJ Babu, Joey Chavez i Bravo. Produkcija stvarno nema loših strana i ne može joj se ništa zamjeriti. Uz produkciju, ovaj album ima još samo dvije svijetle strane, a jedna je pjesma Kindness for Weakness. Kindness for Weakness se može osim sa odličnom produkcijom pohvaliti i lirikom koja zasjenjuje sve ostale pjesme na albumu, a to Dilated Peoplesi mogu zahvaliti samo odličnom Kweliu, bez kojeg bi i ova pjesma utonula u sivilo albuma. Zadnja svijetla točka ovog albuma je Babuovo scratchanje. Možda se ja ne razumijem dovoljno u deejaying i tomu sličnome, ali mene Babuovi scratchevi svaki put iznova oduševe. Preðimo na loše stvari. Naveo sam negdje na samom početku ove recenzije da sam na Back Again progledao lošoj lirici kroz prste samo zato što je Alchemist ubio produkciju. To naravno ne znači da na lošu ili relativno prosječnu liriku mogu držati oči zatvorene kroz 99% albuma. Da su mi se slušali samo instrumentali nabavio bih PeteStrumentals ili pak nešto od pokojnog Jay Deea.
Drugo veliko ime koje gostuje na ovom albumu je Capleton, legenda reggae glazbe, koji gostuje na stvari Firepower. Firepower je propali pokušaj onoga što je trebalo biti revolucionarska himna, a Capleton samo mrmlja neke meni potpuno nerazumljive pizdarije. Iskreno, mislim da mu DP nisu ni namjeravali dati nikakvu veću ulogu osim nerazumljivog refrena i lošeg stiha, a kolaboracija Capleton - DP zvuči neprirodno i isforsirano.
Stvarno mi se neda više pljuvati po DP, jer unatoč ovome imaju 2 odlična albuma (The Platform i Expansion Team) pa si ne bih htio blatiti uspomenu na njih. Ukoliko ste nezahtjevan slušatelj kojem je glavno da beat pegla onda je ovo album za vas, ali ako bi ste htjeli čuti nešto više od odlične produkcije, skinite si Kindness for Weaknes, te eventualno još Satellite Radio i You Can't Hide, You Can't Run, a ostatak preskočite jer tu nema ništa za vas. I za kraj, samo da odgovorim da li je ovo povratak DPa - definitivno ne, ovo je trebao biti mixtape, a ne album. Slušajte radije The Platform i Expansion Team, nećete pogriješiti.
Album je najavljen sjajnim singlom Back Again (ruku na srce, singl je lirička katastrofa, ali zbog predivnog Alchemistovog beata mu opraštam to) i sve je izgledalo da će 2006. biti dobra za sve fanove Dilated Peoplesa, no... No došao je i 21. veljače, album je ugledao svijetlo dana, neki su kupili originale, a većina ipak skinula neki od službenih releasova koji su se mogli pronaći na netu i to po par dana prije negoli je album uopće službeno izašao. Mogu reći da sam s nestrpljenjem čekao ovaj album, ponajviše zato što sam preskočio Neighbourhood Watch (što reći, odbio me onaj singl s Kanyeom). Prije nego što sam nabavio album, bacio sam oko na recenzije sa allmusica i rapreviewsa. Na allmusicu su dobili 3 zvijezdice, a na rapreviews ocjenu 8/10 sa dodatkom, citiram, kako je teško pronaći manu u zvuku ovog albuma. I dok produkcijsku album zvuči vrlo dobro, ponegdje čak i odlično, lirički ovaj album uopće ne zvuči.
Prvo da odradim svijetle točke ovog albuma, a onda prelazim na loše strane albuma.
Na prvom mjestu stoji produkcija koju su odradili Alchemist, Evidence, DJ Babu, Joey Chavez i Bravo. Produkcija stvarno nema loših strana i ne može joj se ništa zamjeriti. Uz produkciju, ovaj album ima još samo dvije svijetle strane, a jedna je pjesma Kindness for Weakness. Kindness for Weakness se može osim sa odličnom produkcijom pohvaliti i lirikom koja zasjenjuje sve ostale pjesme na albumu, a to Dilated Peoplesi mogu zahvaliti samo odličnom Kweliu, bez kojeg bi i ova pjesma utonula u sivilo albuma. Zadnja svijetla točka ovog albuma je Babuovo scratchanje. Možda se ja ne razumijem dovoljno u deejaying i tomu sličnome, ali mene Babuovi scratchevi svaki put iznova oduševe. Preðimo na loše stvari. Naveo sam negdje na samom početku ove recenzije da sam na Back Again progledao lošoj lirici kroz prste samo zato što je Alchemist ubio produkciju. To naravno ne znači da na lošu ili relativno prosječnu liriku mogu držati oči zatvorene kroz 99% albuma. Da su mi se slušali samo instrumentali nabavio bih PeteStrumentals ili pak nešto od pokojnog Jay Deea.
Drugo veliko ime koje gostuje na ovom albumu je Capleton, legenda reggae glazbe, koji gostuje na stvari Firepower. Firepower je propali pokušaj onoga što je trebalo biti revolucionarska himna, a Capleton samo mrmlja neke meni potpuno nerazumljive pizdarije. Iskreno, mislim da mu DP nisu ni namjeravali dati nikakvu veću ulogu osim nerazumljivog refrena i lošeg stiha, a kolaboracija Capleton - DP zvuči neprirodno i isforsirano.
Stvarno mi se neda više pljuvati po DP, jer unatoč ovome imaju 2 odlična albuma (The Platform i Expansion Team) pa si ne bih htio blatiti uspomenu na njih. Ukoliko ste nezahtjevan slušatelj kojem je glavno da beat pegla onda je ovo album za vas, ali ako bi ste htjeli čuti nešto više od odlične produkcije, skinite si Kindness for Weaknes, te eventualno još Satellite Radio i You Can't Hide, You Can't Run, a ostatak preskočite jer tu nema ništa za vas. I za kraj, samo da odgovorim da li je ovo povratak DPa - definitivno ne, ovo je trebao biti mixtape, a ne album. Slušajte radije The Platform i Expansion Team, nećete pogriješiti.
