AOTP je supergrupa sastavljena od kreme east coast undergrounda, redom: Vinnie Paz, 7L & Esoteric, Apathy, Planetary, Crypt the Warchild, Celph Titled, King Syze, Reef the Lost Cauze, Chief Kamachi, Des Devious i Faez One.Album ima 13 pjesma i traje oko 51 minutu.Produkciju su obavili većinom 7L i Shuko.Začudo Stoupe nije producirao nijednu pjesmu, ali to niti najmanje nije naškodilo albumu.
Album-opener je epska pjesma Battle Cry, odličan beat i deset emceea odjednom na pjesmi koja traje 6 minuta no neka vas duljina ne zavara jer svaka sekunda je dobro iskorištena, rime su većinom representerske i battle rime.Slijede Gorrilas i Henry the 8th, obe imaju dobre beatove pogotovo Henry the 8th koja ima beat sa srednjovjekovnim prizvukom.Pull the Pins Out je duet Celpha i Esoterica koja nastavlja gdje je Murder-Death-Kill stala, tu se zaista nema više što dodati.Reef the Lost Cauze se posebno istaknuo na Tear it Down koju također odlikuje odličan beat i dobro scratchanje.Slijedeći dragulj je Into the Arms of Angels na kojoj se Vinnie Paz dosta otvorio publici na ovom poprilično emotivnom beatu, pjesma je dosta opuštena i svaki emcee na pjesmi baca dosta osobne lineove.Naslovnu pjesmu su pošteno odrokali Celph, Planetary i Apathy, pjesmu odlikuje solidan bouncy beat.Esoteric na Listen Up pokazuje da je svoju igru digao na novu razinu, što se tiče flowa, lirike i začuđujuće i dosta smirenijega glasa.A Crypt daje dosta odvažnu referncu sa „hottest shit to hit the streets since Nas did Ether“ no nije daleko od istine.Slijede All Shall Perish na kojoj Vinnie paz baca dobre lineove(„we like a zombie feature cause ain't nuthin sweet/and there ain't nobody that's fuckin' with us on the streets“) i Wrath of Gods , kao i obično pjesme odlikuju odlični beatovi i solidni verseovi na već uobičajeno battle sranje. Narrow Grave, Feast of the Wolves i King Among Kings zatvaraju album u dobrome tonusu.Netreba niti spominjati da su sve tri pjesme “ulaštene“ odličnom produkcijom i pošteno su odrokane.
Sve u svemu ovo je jako dobro sastavljen album, produkcija je na visini, lirika također iako se ništa manje nije niti moglo očekivati od imena poput Esoterica, Apathya, Vinnie Paza i Celph Titleda.Na albumu se nekoliko puta spominje da se vraća zvuk 90-ih što i nije baš istina jer je album dosta drugačiji od ostvarenja 90-ih, no to ne znači da album nije na razini boljih ostvarenja toga razdoblja.Jer ja osobno nemogu izdvojiti najbolje uratke na albumu, a to je nešto što se u zadnjih nekoliko godina ne događa tako često.No da nebi pomislili da je ovo bezgrešan album evo zamjerki, to što Vinnie Paz i Planetary imaju vodeću rolu, a neki odlični emceejevi su zapostavljeni poput Reef the Lost Cauzea, no ovo je ipak “JMT presents“ album, te to što lirika ne otkriva neke nove teritorije nego se drži dobre stare provjerene tehnike.Album je uistinu must have jer ovakvi albumi više ne izlaze tako često.
Napisao: The Dead One
Album-opener je epska pjesma Battle Cry, odličan beat i deset emceea odjednom na pjesmi koja traje 6 minuta no neka vas duljina ne zavara jer svaka sekunda je dobro iskorištena, rime su većinom representerske i battle rime.Slijede Gorrilas i Henry the 8th, obe imaju dobre beatove pogotovo Henry the 8th koja ima beat sa srednjovjekovnim prizvukom.Pull the Pins Out je duet Celpha i Esoterica koja nastavlja gdje je Murder-Death-Kill stala, tu se zaista nema više što dodati.Reef the Lost Cauze se posebno istaknuo na Tear it Down koju također odlikuje odličan beat i dobro scratchanje.Slijedeći dragulj je Into the Arms of Angels na kojoj se Vinnie Paz dosta otvorio publici na ovom poprilično emotivnom beatu, pjesma je dosta opuštena i svaki emcee na pjesmi baca dosta osobne lineove.Naslovnu pjesmu su pošteno odrokali Celph, Planetary i Apathy, pjesmu odlikuje solidan bouncy beat.Esoteric na Listen Up pokazuje da je svoju igru digao na novu razinu, što se tiče flowa, lirike i začuđujuće i dosta smirenijega glasa.A Crypt daje dosta odvažnu referncu sa „hottest shit to hit the streets since Nas did Ether“ no nije daleko od istine.Slijede All Shall Perish na kojoj Vinnie paz baca dobre lineove(„we like a zombie feature cause ain't nuthin sweet/and there ain't nobody that's fuckin' with us on the streets“) i Wrath of Gods , kao i obično pjesme odlikuju odlični beatovi i solidni verseovi na već uobičajeno battle sranje. Narrow Grave, Feast of the Wolves i King Among Kings zatvaraju album u dobrome tonusu.Netreba niti spominjati da su sve tri pjesme “ulaštene“ odličnom produkcijom i pošteno su odrokane.
Sve u svemu ovo je jako dobro sastavljen album, produkcija je na visini, lirika također iako se ništa manje nije niti moglo očekivati od imena poput Esoterica, Apathya, Vinnie Paza i Celph Titleda.Na albumu se nekoliko puta spominje da se vraća zvuk 90-ih što i nije baš istina jer je album dosta drugačiji od ostvarenja 90-ih, no to ne znači da album nije na razini boljih ostvarenja toga razdoblja.Jer ja osobno nemogu izdvojiti najbolje uratke na albumu, a to je nešto što se u zadnjih nekoliko godina ne događa tako često.No da nebi pomislili da je ovo bezgrešan album evo zamjerki, to što Vinnie Paz i Planetary imaju vodeću rolu, a neki odlični emceejevi su zapostavljeni poput Reef the Lost Cauzea, no ovo je ipak “JMT presents“ album, te to što lirika ne otkriva neke nove teritorije nego se drži dobre stare provjerene tehnike.Album je uistinu must have jer ovakvi albumi više ne izlaze tako često.
Napisao: The Dead One
